“And instead of women being forced to act like men, men are being freed to act like women.”
Lisa Belkin for The New York Times, September 18, 2009
kako žene pokreću promjene?
Primjerom. Ono što je u bjelačkom muškom društvu zadano, u ženskom – nije. Jer nije održivo.
Ženama su odnosi važni. Uvijek u životu. U svojim kaleidoskopskim karijerama, u kojima su uvijek sve tri ravni zastupljene – poslovna, društvena i osobna – poslovna, prihvaćena onakvom kakva jest, je važna na početku profesionalnog života i – nikada više. Nakon što prođe fazu brige za djecu i za onemoćale roditelje, žena se mahom više ne vraća u krute sustave. Barem ne bez želje da pregovara za svoje potrebe.
kome danas služi
osmosatno radno vrijeme?
Ta industrijska tekovina, u kojoj su obitelj i rad bili striktno fizički i vremenski odvojeni, u današnje vrijeme ima sve manje opravdanja.
Visokoobrazovanim profesionalkama takva krutost podijele nije prihvatljiva. Pitanje je samo alterantive, unutar i van velikih organizacija.
Ljudima s dominantnom orjentacijom ka postignućima i sigurnosti, sustavi su nužnost. Individualcima gladnima slobode i izazova sustavi ili pružaju što im treba, ili ih gube kao svoje članove. No, interesantno je što organizacije mogu pružiti balansiranima, onima koje od života žele sve.
Iako je radno vrijeme jedan od četiri osnovna organizacijska utjecaja na balansiranu karijeru žena, nije jedini, pa niti najvažniji. Podudarnost organizacijskih i osobnih vrijednosti posebno je naglašena u fazi osobne aktualizacije, u fazi života kada žena više ne prigvaća tuđa mjerila i vrijednosti, kada osvještava vlastitu autentičnu egsitenciju. Čemu doprinosim, što ja to radim, za koga, s kojim ciljem?
one očekuju …
One očekuju transformacijsko vođenje, onoga u kojem voditelj razumije svoj utjecaj na vođene, njihov razvoj, kvalitetu njihovog života, njihove potrebe, ljudsku prirodu. Voditelj koji moderira prava i obaveze koje sustav nameće na ženu u njenu korist, svijestan njene osobne motivacije, životnih okolnosti, dugoročnih stremljenja. S time je blizak i četvrti faktor utjecaja na balanisranu karijeru: osobni i profesionalni razvoj. Ženama koje njeguju balans on je važan, bio kao uvijet za promaknuće i profesionalnu propoznatljivost, bilo kao dio osobnog razvoja.
Svakim danom žene su sve svijesnije krutosti i besmislenosti postojećih organizacijskih sustava. One traže prilagodbu sebi i svom životu, ili izlaze iz njih. Može li si današnje društvo priuštiti da žene prestanu raditi u fazi kad su osobno ispunjene i dovoljno iskusne da povedu, mentoriraju, osmisle, kreiraju?
one traže …
Žene traže načine da budu sve. Jednom kada nađu rješenja, ona su primjenjiva i muškarcima. Jaz između spolova bit će, nadajmo se, sve manji. Ponovno će žene i muškarci raditi zajedno, sa svojom djecom u blizini. On više neće morati biti lovac, a ona u dilemi: biti blizu spilje ili se odreći ženstvenosti, majčinstva i potrebe da bude blizu potrebitima.
za koga su ovo vrijedne spoznaje
i vjerojatne perspektive?
Nikada nije postojalo društvo s jednim obrascem za sve. Tako niti balans nije svima željeno stanje. No, za one kojima jest, organizacijske promjene povest će neke žene. One koje vide, one koje se usude, i one koje ne traže najbolje od života samo za sebe.
Ovo predavanje namjenjeno je tim ženama i muškarcima koji imaju povjerenje u žene, one oko sebe i u sebi.
“…the lives of women and men will be more variegated and there will be fewer differences between us. The meaning of gender will be more inclusive, complex, and individualized. We will learn more about biologically given gender differences and take account of these from the narrow, culture-bound images of feminine and masculine representatives. Women and men will be freer to participate in both the domestic and public worlds. We will be less different in the ways we give and receive care: in loving, working, achieving, competing, cooperating. Both genders will have a greater range of choice in building our life structures and in using transitional periods to change ourselves and our lives. We will derive greater meaning and satisfaction from every season of life.”
Levinson: The Seasons of a Woman’s Life, 1996