To je moj život!

Sve radionice temelje se na afirmativnom propitivanju (eng. Appreciative Inquiry), pozitivnoj psihologiji, i nadogradnja su jednodnevne radionice Pokretanje pozitivnih promjena.

Osnova prvoga modula programa To je moj život! jest afirmativno propitivanje vlastitoga života kakav on sada jest i sve dobro što smo do sada stekli, na čemu smo zahvalni i što želimo zadržati i razvijati u budućnosti.

Budući da je to prvi modul cijelog programa, susrest ćemo se s tehnikama i vještinama koje nas drže u dobrom stanju duha, svjesnosti i radosti postojanja. Neke stare, neke nove, neke posuđene – svatko će za sebe odlučiti koje će vještine razvijati i s vremenom, možda, pretvoriti u navike koje se ubrajaju u kategoriju osobne higijene.

Inspiraciju možemo naći svuda oko sebe. Na mene su najviše utjecali ljudi koje smatram svojim uzorima i njihove navike redovitog susretanja sa sobom i svojim životima, svojim realitetom i svojim snovima. Ovaj program zasniva se na tom mojem iskustvu i na uvjerenju da ljudi učinkovitije uče zajedno, jedni od drugih, pružajući potporu, inspiraciju, uho za slušanje i ogledalo jedni drugima. Međuljudske odnose temeljene na iskrenosti, prihvaćanju i empatiji, Carl Rogers je smatrao preduvjetom za osobni razvoj.

Za razvoj odnosa potrebno je vrijeme i aktivna prisutnost, stoga je najveća korist za sve sudionike da odslušaju sve module.

Zanimljivo je kako se interpretacija činjenica i događaja mijenja s vremenom! S obzirom na emocionalne naočale koje u nekom trenutku nosimo, neki događaj iz prošlosti može biti interpretiran kao poučan ili poguban.

Izrađujući i interpretirajući lente svojih života, vidjet ćemo neke stare i otkrivati nove priče o sebi. Sagledavajući svoj život prema konceptu sedmogodišnjih faza razvoja, moći ćemo drugačije interpretirati neke svoje potrebe, reakcije, događanja i njihovu zajedničku posljedicu: da postanemo ljudi kakvi smo danas. Najvažnije, imat ćemo priliku ispričati svoju novu priču; priču odrasle osobe koja preuzima odgovornost za sve što joj se događa.

Na ovoj radionici vježba se slušanje bez prosuđivanja, svjedočenje bez savjetovanja, nalaženje zrnca humora u svakoj situaciji.

Mi rastemo na “ramenima giganta” i ja vam želim otkriti na čijim ramenima stojim. Istovremeno, na ovim radionicama tka se sasvim nova priča, iako su osnove i potke iz materijala koji su načinili i neki drugi ljudi. Hvala im na tome!

Ova radionica primarno je inspirirana mojim istraživanjem i magistarskim radom Balansirane karijere, knjigama Umjetnikov put i Zlatni rudnik Julie Cameron. Daniel J. Levinson svojom knjigama The Seasons of a Women Life i The Seasons of a Men Life te Gail Sheehy knjigom Passages otvorili su mi oči za “godišnja doba” u našim životima. Put carice Christine Li i Ulje Krautwald je odlična knjiga o fazama ženskih života. Knjige Junak s tisuću lica Josepha Campbella i Žene koje trče s vukovima Clarisse Pinkole Estés drže nam ogledala u kojima prepoznajemo i sebe kao arhetipske likove u pričama.

Jednom kad nam bude dosta drame koju stvara naš ego, kad poželimo postati svjesni kreator svojega života, pokreće se proces stvaranja iz srca. Primjenom srčane koherencije, u kojoj se usklađuju valovi srca i mozga, dolazimo u kontakt s matricom života i odgovorima na složena pitanja na koja postoje jedinstveni, samo naši odgovori. Zakonom privlačnosti pažnja će nam se usmjeriti na slike koje se usklađuju s našim osjećajima. One prve pokazuju kako bi izgledala manifestacija naše čežnje. Na ovoj radionici izradit ćemo sliku naše željene budućnosti (eng. vision board; primjer), onog segmenta za kojim naše srce čezne.

U knjizi Natalie Luks Svjesni izbor proces svjesnog kreiranja opisan je u tančine. Najlakši početak za ulazak u njezino učenje su njezine kolumne Duhovna ekonomija objedinjene u istoimenoj knjizi.

U Točki promjene već godinama se može “vježbati” srčana koherencija. O njoj je pisao i Gregg Braden u knjizi Resilience from the Heart.

Sarah Ban Breathnach navela me svojom knjigom Sitne radosti na izradu mojega prvog visionboarda. (Nekoliko godina nakon toga, moja prijateljica je rekla: “Pa ti si sve ostvarila!” E pa, ja toga nisam bila svjesna… I zato nam trebaju drugi ljudi. :-)

Iako se ova radionica zove po knjizi svetog Ivana od Križa, njezin sadržaj je – svjetovan. Mi smo ljudi, ne sveci, ne bogovi, imamo sve ljudske moći i slabosti. Možemo biti “napušeni duhovnošću”, čak i bez želje da išta manifestiramo. A možemo biti i potpuno u zaboravu cjeline, s čvrstim uvjerenjem da postoji samo ono što je oku vidljivo. Poistovjećeni sa svojim egom, dajemo mu zadaću kojoj nije dorastao: da nam pokaže našu zadaću u zajednici, da nam pomogne u stvaranju zajednica s drugim ljudima.

Tamna noć duše je naziv za doba između ta dva pola. To je vrijeme u kojem ego vrišti prepun straha, krivnje i ljutnje jer mu se oduzima moć, a duša još nije preuzela vodstvo i dala mu dovoljno posla i zanimacije da radi ono u čemu je najbolji: drži identitet prepoznatljiv drugim ljudima, održava naše granice, bavi se transakcijama i dualnošću.

Što je čija zadaća i kako živjeti u jedinstvu i suradnji sa svime, a opet biti čovjek, odvojen i kompetitivan, pitanje je kojim ćemo se baviti na ovoj radionici.

Važno je znati da, kao što postoji doba punog mjeseca, postoje i tamne noći duše. Oboje je prolazno…

Ako treba spomenuti samo jednu knjigu uz ovaj modul, onda je to Dvorac duše Caroline Myss. Michael Brown je sjajno opisao proces za uspješan prelazak tamnog razdoblja u knjizi Proces prisutnosti. Eckhart Tole u knjizi Moć sadašnjeg trenutka opisuje stanje kojemu težimo, a koje treba iskoristiti da vidimo putokaze za sljedeći korak.

Znate onaj vic u kojem čovjek, sjedeći na krovu kuće, jer je njegovo selo poplavljeno, moli Boga za pomoć? Odbije ući u čamac, ne želi se popeti na ljestve bačene iz helikoptera i na kraju se utopi. Na ulasku u nebo, Bog mu kaže: “Sve sam učinio da te spasim! Zašto si ovdje?” “Čekao sam da ti dođeš po mene!” odgovara čovjek.

Kad Bog dođe po nas, mi se vraćamo u jedno. Do tada, on nam šalje druge ljude.
A ti drugi ljudi očekuju da komuniciramo s njima. Lijepo. Jasno. Iskreno. Potpuno, u svim slojevima: činjenično, osjećajno i potrebito.

Ovo je radionica za komunikaciju s drugim ljudima. Temelji se na konceptu Walta Hopkinsa, u kojem je važno uz riječi odabrati i ton i geste, stvoriti uvjete i razumjeti ljudske odnose, na načelima nenasilne komunikacije Marshalla Rosenberga. Vježbat ćemo na konkretnim primjerima sudionika radionice i razvijati vrlo praktične vještine korisne u svakodnevnom životu.

… treba znati. Ne možemo pomoći onome tko pomoć ne traži. Kako i kad zatražiti pomoć?
S kojom namjerom i očekivanjima?
Kako pomagati drugima a da to ne bude pokroviteljski ili na silu?

Na svu sreću, “svi ljudi sve znaju”, pa su tako poznata i načela u pomaganju. Moj omiljeni organizacijski psiholog Edgar Schein napisao je knjigu Helping: How to Offer, Give, and Receive Help i ona je moja primarna inspiracija za ovu radionicu.
Drugi ljudi su i naša ogledala i naši svjedoci. Julia Cameron i Marshall Rosenberg preporučuju skupine potpore i za razvoj umjetnika (življenja) u sebi, ali i za razvoj nenasilnog načina komuniciranja.

Mi ćemo potražiti oblike potpore koji nam kao osobi najviše odgovaraju, a možda i kao grupa poželimo održavati siguran prostor za osobni razvoj.