Uvijek sam na svoj rođendan najprije ujutro nazvala mamu da joj zahvalim što me rodila. Ona više nije s nama, i to više ne mogu činiti…
Cijelu godinu popisujem želje u mobitel. Ove godine s popisa se materijaliziralo: mali žuti kišobran, tavica i nož za pečenje palačinki, knjiga “Žena, hrana, bog” i dekorativne naljepnice s motivima papiga za zid. Moja nova prijateljica glasno se začudila pitanju moje stare prijateljice: “Kaj hoćeš za rođendan?”. To se često pita djecu, rijetko odrasle. Šteta! Popis želja u sebi krije snove o tome kakav život cijenimo. Žuti kišobran simbolizira sunce i priziva dugu. Sve za palačinke puni nos domaćinskim mirisom i zvukom ko moje djece oko mene u kuhnji. Jedne iscrpljujuće godine dočekala sam rođendan bez popisa želja. Odgovarajući “ništa” na pitanje “Što želiš za rođendan?”, osjećala sam se mrtvo. Rado primam i poklone koji me odražavaju u očima darivatelja. Bivanje s nekim omogućava da otkrijemo njegove želje, afinitete, primjetimo pogled koji se malo duže zadrži na nekoj stvari i to poznavanje pokažemo poklonom.
Tako je ove godine moja starija kćer Tamia organizirala svoga tatu, brata i sestru da zajedno kupe skulpturu žene i muškarca, priljubljenih, a opet odvojenih. Primjetila je da se redovito zadržavam ispred izloga kvartovske galerije. Obično tu razgledavam keramičke anđele, no to nikada nisam na glas komentirala. Tamia je u tom izlogu vidjela “Romea i Juliju”, keramičke figure, koje njoj simboliziraju njezine roditelje. Julija k tome ima i dugu kosu, kakvu bi cijela moja obitelj željela da ja nosim. Iako dugu kosu nemam, ta utješnjenost, priljubljenost, a opet razdvojivost figura njoj simboliziraju moga muža i mene.
Divan je to poklon za rođendan: i keramika i simbolika!
U našoj obitelji rođendani se slave pet puta. Dobro smo raspoređeni kroz cijelu godinu, pa svatko ima dovoljno vremena za osmišljavanje slavlja, uzvanika, poklona i kolača. Djeca me uspiju iznenaditi različitošću svojih želja u odnosu na moja očekivanja. Kada sam već pomislila da će Filip htjeti svoj rođendan slaviti samo sa svojim prijateljima, on je sazvao uobičajeno veliku feštu od pedesetak ljudi i djece, sebi u čast. Tamiji je došlo troje prijatelja, od pozvanih deset, na rođendan i ona je bila presretna. Kaže, bilo im je super, došao je tko je htio. Alina namjerava postaviti putokaze od vrtića do kuće, kako bi sva djeca našla naš dom kada joj budu dolazila na proslavu.
Rođendan svakog djetete fešta je za roditelje. Prisjećanje na zajedništvo i potpunu predanost trenutku rođenja svakog našeg djeteta, euforična radost koja nas je oboje pratila u ispresjecanim noćima njihovog prilagođavanja na život, ljubav koju osjećamo prepoznajući jedno drugo u njima – sve to intenzivno proživljavamo slaveći njihove rođendane. Na dječijim rođendanima naših prijatelja rođendan strasnije čestitamo roditeljima nego slavljeniku. Energetski dijelovi rođendanskog slavlja meni su najdraži: životna radost, veselje okupljanja, lakoća primanja čestitaka, poljubaca, dugačkih tijesnih zagrljaja, zahvalnost za postojanje i zajedništvo.
I to me vraća na moju prvu obitelj: mamu koja živi u meni i kroz mene, tatu kojeg svakog dana sve više volim i sestru s kojom dijelim životni izvor, zbog čega se razumijemo na jedinstven način, koji ne traži artikulaciju. Kroz život s njima rođendani su mi postali sveti i važni. Kroz starenje i promišljanje koliko me stečene navike podržavaju, uvijek ponovno biram glasan rođendan kao centar pažnje za sebe u životima drugih ljudi.
Što vama znači rođendan? Kako poklanjate? Kako primate poklone? Sjetite li se zahvaliti za život?
Rođendan mi je svaki dan iako ga slavim 2. ožujka (i tjedan dana prije i poslije). Slavim ga glasno, javno i svima kažem: “Sutra mi je rođendan!” Ili kada pitaju zašto mi je puna kuća cvijeća, ponosno kažem: “Prošli tjedan mi je bio rođendan”
Za mene je rođendan slavlje života.
U Zagrebu, dva tjedna nakon rođendana